Sažetak- bi omogu?ili normalno razvijanje li?nosti ISažetak- bi omogu?ili normalno razvijanje li?nosti I

Sažetak- danas je normalno da djeca igraju video igre, kao
sastavni dio odrastanja i formiranja svoje li?nosti. U zavisnosti od osobnosti
djeteta, odnosno osobe, koja je uklju?ena u proces igranja video igara, zavisi
u kolikoj mjeri I kako ?e odre?ene video igrice utjecati na mentalno zdravlje
“igra?a”. Korištenje nasilja u video igrama, dovodi do promjene ponašanja u
stvarnosti I na neki na?in stvara se destruktivna osoba. Spas od uništenja
neophodno je potražiti, kako bi omogu?ili normalno razvijanje li?nosti I
karaktera, odnosno kako bi uživali u svim stvarima realnog života- realnosti.

Klju?ne rije?i- video igra, nasilje, zavisnost, osobnost,
lije?enje     

We Will Write a Custom Essay Specifically
For You For Only $13.90/page!


order now

 

VIDEO IGRE

Otkako su video igre nastale, mi, kao društvo, raspravljamo
o vrsti sadržaja  koji jeste ili nije prihvatljiv
za djecu i mlade. Sa djecom je potrebno razgovarati, kako bi uo?ili razliku
izme?u izmišljenog  i stvarnog. Potrebno
im je predstaviti kakve vrste video igara postoje I  saznati šta je ono što ih interesuje.
Starosna ograni?enja na video igrama postoje s razlogom.

Istraživanja su pokazala da su djeca koja igraju video igre namjenjene
odraslima ili starijim tinejdžerima sklonija vršnja?kom nasilju i agresivnom
ponašanju. Ipak, ne možemo re?i da su samo video igre uzrok tome. Postoji
mogu?nost da su djeca oponašala neke segmente video igre u realnom životu. Ne
postoji nau?no objašnjenje koje dokazuje da su mediji, video igre, televizija
ili filmovi razlog za iznenadne psihi?ke promjene koje se mogu uo?iti u
ponašanju djeteta, mada su te promjene uo?ljive I s razlogom se istražuju.
Obavljena su mnoga testiranja, a da se prije toga nisu utvrdili faktori koji se
ti?u eventualnih devijacija u ponašanju djeteta prije nego što je po?elo da se
bavi odre?enom video igrom. Uostalom, video igre su napravljene tako da ih
dijete igra odre?eni vremenski period u toku dana, i potom nastavi dalje bave?i
se svakodnevnim obavezama i aktivnostima. Ništa što je pretjerano ne može biti
dobro, pa je potrebno ograni?iti djeci vrijeme koje provode ispred kompjutera
ili drže?i džojstik u rukama.

Ukoliko primjetimo da je  dijete
po?elo da oponaša sve ono što je vidjelo u nekoj video igri, vrijeme je za
razgovor. Kao što je ve? istaknuto, diskutovanje o dešavanjima koja se mogu vidjeti
u video igri koju dijete igra (bila ona relano ostvariva ili ne) je osnovna i
glavna stvar koja  može pomo?i da se u svijesti
djeteta razdvoji ono što je stvarno, a šta nije.

ZAVISNOST-NASILJE

Ideja da video igre izazivaju
nasilje dospjela je u žižu javnosti u aprilu 1999.  godine nakon masakra u
srednjoj školi “Columbine”, u Koloradu, gdje je živote izgubilo 15 ljudi,
uklju?uju?i i napada?e. Najve?i ovakav slu?aj se, svakako, dogodio u Norveškoj
2011. godine – kada je Anders Breivik usmrtio 84 osobe, a posljednja
velika tragedija koja se povezuje sa video igrama, jeste ona iz ameri?kog
gradi?a Newtowna, gdje je Adam Lanza ubio 26 ljudi od kojih su ve?ina bili djeca.

Svi ovi doga?aji su, naravno, bili tema broj jedan
svih svjetskih medija. Utrkuju?i se za svoj dio publiciteta i profita od ovih
tragedija, mediji su iznosili više podataka o samim ubicama nego o žrtvama,
stvaraju?i tako od zlo?ina pravu medijsku šaradu. Me?u svim tim podacima,
osim gomile mentalnih problema, mediji su pisali i kako su svi po?inioci ovih
djela igrali video igrice. Naj?eš?e od njih su Doom, Call of Duty i Grand theft
Auto.

Video igre dokazan su uzrok nekoliko dokumentovanih smrti.
Južnokorejac Li Song Sop umro je poslije pedeseto?asovnog igranja „Warcrafta”, Kinez Ksu Jan je
izdržao petnaest dana, a dvadesetogodišnji Indijac je opstao tri mjeseca. Nisu postali
nasilni, ali su
svoju ovisnost platili životom.

Prva kontroverzna video
igra nastala je 1976. godine i zvala se „Pedestrian”, što zna?i – pješak. Vozite se u kolima i
gazite pješake. Kako bi
bila prihvatljivija, pješaci su zamijenjeni zombijima i
tako je nastao ?uveni „Death Race”. „Grand teft auto” je samo na prvobitnu
ideju dodao
molotovljeve koktele, puške i bombe. Ve?ina mladih do sada je ve? iskusila
puškaranje sa policajcima i hiljade slomljenih kola San Andreasa, sladak ose?aj
prebijanja nekog lopova
 bejzbol palicom, ili precizne
„head shot-ove” u „Counteru”.

Kako definisati I re?i koje su video igre nasilne a
koje ne? Po mišljenju profesora Fergusona, igre se uopšte ne mogu dijeliti na
nasilne i nenasilne jer ideja o tome šta se vodi kao nasilje, a šta ne vodi –
zavisi od samih igra?a, a svaki igra?, kao i svi ostali, ima druga?iju
predstavu o tome šta je nasilje.
Zavisnost od video igara ostaje kao jedna jaka forma psihološke zavisnosti,
povezana sa pretjeranom
upotrebom kompjutera i interneta. To je poreme?aj kontrole impulsa, a njegovi
simptomi su: prezauzetost, tolerancija za igranje, nesposobnost za kontrolu,
povla?enje od igranja i potpuna iracionalnost u opravdavanju svojih postupaka.

U igrama gde se osvaja
teritorija, po jednoj studiji Stanforda, ve?u stopu zavisnosti imaju žene, mada
dio mozga
zadužen za sre?u i nagradu ja?e radi kod muškaraca. Zavisnost može imati uzrok
u poreme?aju društvenosti, depresiji i društvenoj fobiji.

Dr. Brodi tvrdi da zavisnici bježe od realnosti pokušavaju?i da stvore sasvim novu osobu
kroz koju bi živjeli.
On smatra da zavisnost od igara treba tretirati kao zavisnost od heroina.

Za­vi­snost se ne de­fi­ni­še bro­jem sa­ti pro­ve­de­nim u igra­nju
igri­ce ve? kon­stant­nim po­ve­?a­njem bro­ja sa­ti i ?i­nje­ni­com da osta­le
ak­tiv­no­sti kao što su ško­la, sport i dru­že­nje sa vr­šnja­ci­ma „stra­da­ju”
zbog igra­nja igri­ca. Na taj na?in strada emotivni I socijalni život.

Treba ista?i da
broj zavisnika od video igrica raste ra­ste ot­ka­da su se na tr­ži­štu pojavili
an­dro­id te­le­fo­ni, jer je za igra­nje ne­ka­da bio po­tre­ban kom­pju­ter.
Ro­di­te­lji su ta­da ima­li ve­?u kon­tro­lu nad de?­jim po­na­ša­njem jer su
kom­pju­ter jed­no­stav­no mo­gli da iz­ne­su iz so­be ili da ga is­klju­?e iz
stru­je.

 

LIJE?ENJE

Svjet­ska
zdrav­stve­na or­ga­ni­za­ci­ja kla­si­fi­ko­va­la je za­vi­snost od kom­pju­ter­skih
iga­ra kao bo­lest,
Bolesti zavisnosti su
bolesti koje se uspešno le?e. Kao i kod drugih bolesti, lije?enje je efikasnije
što se tretman zapo?ne ranije.

Bez obzira koliko porodica želi
da ima pored sebe zdravu osobu lije?enje zavisnika nije mogu?e ukoliko oni sami
ne pokažu motivaciju  za lije?enjem!

Da bi se zavisnik motivisao I
zapo?eo sa lije?enjem potrebno je

Priznati problemPodsticati odgovornost i ne prihvatati
zavisnikov na?in životaUklju?ivanje šire mreže (porodica,
prijatelji) u proces motivacijePrenositi ljubav i empatiju

Prvi korak da se pomogne zavisniku je da 
shvati da ima problem zavisnosti. Tako?e I porodica mora razumjeti
zavisnost. Potrebno je razgovarati o pozitivnim stvarima I držati se konkretnih
tema.Što bolje se informisati o vrsti zavisnosti. Potrebno je ?vrsto se držati
ciljeva I onoga što je neophodo da se radi

Kao drugo, bolji rezultati se mogu o?ekivati
ukoliko porodica ne podržava zavisnikov na?in života. Cilj je da se zavisnik
suo?i sa posljedicama svog ponašanja i zapita da li je to korisno za njegov
život kao i za sredinu koja ga okružuje.

Ukoliko je neophodno, u razgovore treba
uklju?iti iširu porodicu i prijatelje koji su spremni da izraze ljubav i
zabrinutost za zavisnika i na taj na?in dopru do njegove svijesti o
neophodnosti zašpo?injanja procesa izlje?enja.

U svim pokušajima
da se dopre do nekoga ko ima problem zavisnosti, ne treba zaboraviti i
ispoljavanje  ljubavi i empatije. Kako
zavisnik  ?ini napredak, neophodno ga je
pohvaliti i ohrabriti za dalje korake – le?enje.

U
lije?enju raznih  zavisnosti pa I
zavisnosti od video igara, primarni cilj je apstinencija I promjena stila
života. To ?e dovesti do poboljšanja psihi?kog I tjelesnog zdravlja, a samim
tim I popravljanja drugih posljedica. Ukoliko se ne pridržava pravila
lije?enja, posljedica je neminovna u vidu vra?anja zavisnosti. Istrajnoš?u I
disciplinom zavisniku treba oduzeti mogu?nost manipulisanja ljudima u svom
okruženju, jer samo na taj na?in mogu?e je izlje?enje

 

 

IV
Zaklju?ak

Video igre
nemaju mo? da promijene karakter i ponašanje djeteta preko no?i. Dijete sa
mogu?im problemom zavisnosti  ispoljava
znake ovakvog ponašanja mnogo prije po?etka igranja nasilnih video
igara. Ipak nasilje u video igrama samo ubrzava process promjene ponašanja

Ljudi mogu postati zavisni od bilo ?ega. Ono što ?ini da se naše tijelo i um
osje?aju zadovoljno, tjera nas da se tome ponovo vra?amo. Sigurno je da droge i
video igre nisu ista stvar, ali zavisnost se manifestuje na isti na?in.

Ukoliko se prepzna I prizna, zavisnost je izlje?iva.

 

 

 

Literatura:

 

B92.netDr Goran Lažeti? i dr Ivica
Mladenovi?-Zavisnost od internet I video igaraWeb portali